U našim krajevima najpoznatije vrste su obična osa, njemačka osa, galska osa i šumska osa. Tipična mjesta gniježđenja osa su mjesta na stablima i u grmlju, u kutijama za rolete, na tavanima, ispod balkona, čak i u samoj kući, stanu ili vikendici ukoliko vlasnici nisu često prisutni. Ose znaju napraviti osinjak i u zemlji ili u dimnjaku.

Ose su hladnokrvne životinje, zato visoka temperatura i vlaga u zraku dodatno povećavaju njihovu aktivnost, a time i agresivnost. Kad se osjećaju ugroženima ili kad bodu, ispuštaju posebne hormone koji povećavaju agresivnost drugih osa u blizini. Ose za razliku od pčela mogu ubosti više puta.

Kod većine ljudi ubod ose uzrokuje bol i crvenilo, a u pojedinim slučajevima može doći i do naticanja. Za ljude s alergijama opasni su ubodi u mekše dijelove tijela ili predio glave, ponajprije u vrat i usnu šupljinu, kad zbog naticanja može doći do otežanog disanja. U takvim slučajevima može uslijediti i teža slabost, a potrebno je i bolničko liječenje.

Stručni timovi će pregledati područje najezde i odrediti vrstu osa, moguće opcije za suzbijanje te vrste i sva moguća mjesta gniježđenja u vašem domu ili oko njega. Nakon lociranja osinjaka (ukoliko se nađe) nastupa prskanje, špricanje osa ili zamagljivanje otopinom insekticida s jakim trenutnim djelovanjem. Prilikom toga gleda se da se usmrte sve ose, a osinjak se zajedno sa uginulim osama uklanja.

Stršljen je jedan od najopasnijih ljudskih neprijatelja u toplijem dijelu godine. Zamijetite li gnijezdo ili možda kojeg stršljena u letu, ne približavajte mu se već se što prije udaljite. Ubod stršljena može biti smrtonosan.

Za razliku od osinjeg gnijezda veličine pet ili šest pa do dvadesetak centimetara, gnijezdo stršljena je ponekad i veće od nogometne lopte. Stršljen leti i lovi ne samo po danu već i za vrijeme vedrih noći, osobito ukoliko su toplije. Radijus kretanja stršljena u potrazi za hranom je oko 1,5 – 2 km od gnijezda.

U drugoj polovici kolovoza kolonija stršljena je na vrhuncu. Ogroman je broj letača, a još je veće gnijezdo. U tako velikom broju odraslih stršljena ima i dosta „ratnika”, opskrbljenih snažnim otrovom, koji, ako se ne pazi, mogu biti izuzetno opasni. Na ulazu u gnijezdo 24 sata dežura stražar i ako primijeti nešto sumnjivo u blizini legla odmah izlijeće i diže uzbunu.

Ako smo ga mi izazvali i ako smo se nakon njegovog izlijetanja uplašili te počeli mahati rukama i nogama, možemo isprovocirati napad zajednice. Ubadaju po nekoliko puta glatkim žalcem koji ne ostaje u mjestu uboda na koži. Žalac je deblji i duži, puno dublje prodre u kožu i jače boli i snažno otiče.

Alergijska reakcija najveća je opasnost te ubod u vrat, lice, jezik. Tada može doći do takozvanog Quinkeova edema (zatvaranja dušnika, gušenja i opasnosti po život).

Dezinsekciju stršljena trebali bi obaviti stručni timovi. Najbolje je gnijezdo u potpunosti ukloniti, tako da se zajednica ne može obnoviti.

Stručni timovi najprije lociraju gnijezdo stršljena, zatim uništavaju otkriveno gnijezdo, te ga po mogućnosti uklanjaju, što nije uvijek moguće. Može se desiti, da se pojavi neki zalutali stršljen koji se pokušava vratiti u sad već uklonjeno gnijezdo. Tada je zbunjen i nakon par sati odustaje. Odlazi i najvjerojatnije ugiba bez sigurnosti kolonije.